Mnogi ljudi osjećaju nelagodu nakon konzumiranja mliječnih proizvoda. Mnogi sumnjaju da imaju intoleranciju na laktozu, ali nisu potpuno sigurni. A kada niste sigurni, teško je djelovati. Ovaj je članak tu da pomogne! Napisali smo ga kako bismo razjasnili neke činjenice o intoleranciji na laktozu. Počinje s malo teorije koja će vam pomoći razumjeti što je točno intolerancija na laktozu i tko za nju ima predispoziciju.
No ako vas zanimaju samo načini provjere imate li intoleranciju na laktozu, možete preskočiti prvi dio članka i putem sadržaja odmah prijeći na metode testiranja.
U ovom članku
Što je točno intolerancija na laktozu?
Intolerancija na laktozu znači da vaše tijelo ne može lako probaviti laktozu, vrstu šećera koja se nalazi u mlijeku i nekim mliječnim proizvodima.
Kao i većinu šećera, laktozu tijekom probave razgrađuju enzimi. To se događa u crijevima kako bi je tijelo moglo apsorbirati kao izvor energije. Enzim odgovoran za razgradnju laktoze zove se laktaza.
Intolerancija na laktozu javlja se kada tanko crijevo ne proizvodi dovoljno enzima laktaze za razgradnju sve unesene laktoze. To znači da previše laktoze ulazi u debelo crijevo i ondje fermentira.
Fermentacija je razlog zbog kojeg intolerancija na laktozu izaziva neugodne simptome poput plinova, bolova u trbuhu, proljeva i nadutosti.
Postoje različiti stupnjevi intolerancije na laktozu. Neki ljudi uopće ne mogu probaviti mliječne proizvode, dok drugi mogu bez problema konzumirati manje količine. Te razlike postoje zato što intolerancija na laktozu nije stanje po načelu „sve ili ništa”, nego jednostavno znači da imate nižu razinu enzima laktaze od uobičajene.
Važno je i napomenuti da intolerancija na laktozu nije isto što i alergija na mlijeko ili hranu. Nemojte ih miješati. Ako imate alergiju na mliječne proizvode, vaše tijelo reagira na bjelančevine u njima kao da su opasni uljezi. Oslobađa tvari koje uzrokuju simptome alergije. Ta alergijska reakcija može biti blaga, poput osipa, do teška, poput otežanog disanja i gubitka svijesti.
Pojavljuje li se intolerancija na laktozu iznenada? Imate li predispoziciju za nju?
Možete imati genetsku predispoziciju za intoleranciju na laktozu (kao što ćete vidjeti kada govorimo o DNK testu), a ona se može javiti i zbog određenih okolnosti.
Kao što biste i očekivali, većina beba i male djece ima enzim laktazu kako bi mogla probaviti majčino mlijeko. No s vremenom kod nekih ljudi laktaza može početi nestajati.
Intolerancija na laktozu često se javlja u obitelji, ali uvelike ovisi i o vašoj etničkoj skupini. Neke etničke skupine imaju veću vjerojatnost razvoja intolerancije na laktozu.
Prema istraživanjima
- 60 do 80 % Azijata (do 95 % u nekim dijelovima Azije),
- 60 do 80 % Afrikanaca i Afroamerikanaca (do 95 % u nekim dijelovima Afrike)
- te 50 do 80 % Hispanoamerikanaca ima intoleranciju na laktozu.
S druge strane, samo 2 do 10 % stanovnika sjeverne Europe ima intoleranciju na laktozu, što se može povezati sa stoljećima prehrane bogate mliječnim proizvodima.
Intolerancija na laktozu može se razviti u bilo kojoj dobi. Može je potaknuti druga bolest, poput Crohnove bolesti, kratkotrajna bolest poput crijevne viroze ili se može javiti u sklopu doživotne bolesti poput cistične fibroze. Ponekad nastaje nakon operacije kojom se odstranjuje dio tankog crijeva. Takvi slučajevi intolerancije na laktozu mogu biti privremeni ili trajni. Ponekad se može razviti i bez određenog okidača.
U rijetkim slučajevima i novorođenčad može imati intoleranciju na laktozu. Nedonoščad je može imati zato što njihova crijeva u toj fazi ne mogu proizvoditi laktazu, a stanje kasnije može nestati. Međutim, ako intolerancija na laktozu kod dojenčeta potraje, to obično znači da tijekom života neće moći jesti ni piti ništa što sadržava laktozu.
Koji su simptomi intolerancije na laktozu?
Kao što smo već spomenuli, intolerancija na laktozu nije stanje po načelu „sve ili ništa”. Zato se njezini simptomi razlikuju po obliku i težini.
Simptomi mogu uključivati:
- nadutost crijeva i područja trbuha,
- bolove ili grčeve u trbuhu,
- kruljenje u trbuhu,
- plinove,
- proljev,
- povraćanje.
Simptomi obično počinju 30 minuta do 2 sata nakon konzumiranja bilo čega što sadržava laktozu. Mnogi ljudi sumnjaju da imaju intoleranciju na laktozu, ali nisu potpuno sigurni.
Postoji nekoliko načina na koje možete provjeriti imate li doista intoleranciju na laktozu. Počet ćemo s trima jednostavnim metodama koje možete provesti kod kuće, a zatim prijeći na znanstvene i kliničke testove.
Jednostavna provjera br. 1: zamijenite mlijeko mlijekom bez laktoze
Ovo je najjednostavniji način provjere imate li intoleranciju na laktozu. Ako svakodnevno pijete mlijeko, zamijenite ga alternativom bez laktoze. Pratite kako se osjećate nakon nekoliko tjedana. To možete učiniti i ako nemate teške simptome.
Ako se vaše osjećanje znatno poboljša, dobili ste odgovor. Imate intoleranciju na laktozu, ali već samo izbacivanje običnog kravljeg mlijeka iz prehrane može vam mnogo pomoći.
Jednostavna provjera br. 2: ograničite se na sireve s malo laktoze
Ako ste ljubitelj sira, možda biste željeli isprobati ovu metodu. Postoji dosta sireva koji sadržavaju samo tragove laktoze, pa i tijekom svojeg „posta od laktoze” možete uživati u siru.
Evo popisa 9 sireva s malo laktoze:
- Muenster (udio laktoze 0–1,1 %)
- Camembert (udio laktoze 0–1,8 %)
- Brie (udio laktoze 0–2 %)
- Cheddar – blage i pikantne vrste (udio laktoze 0–2,1 %)
- Provolone (udio laktoze 0–2,1 %)
- Gouda (udio laktoze 0–2,2 %)
- Sir s plavom plijesni (udio laktoze 0–2,5 %)
- Parmezan (udio laktoze 0–3,2 %)
- Švicarski sir (udio laktoze 0–3,4 %)
S druge strane, svježiji i kremastiji sirevi obično sadržavaju više laktoze jer imaju više šećera od zrelih, tvrdih sireva. Ako imate osjetljiv želudac, trebali biste izbjegavati zrnati sir i ricottu.
Držite se navedenih 9 sireva ili dodajte druge zrele, tvrde vrste i pratite kako se osjećate. Ako vam je bolje, to vjerojatno znači da imate intoleranciju na laktozu.
Jednostavna provjera br. 3: nekoliko tjedana uz sve mliječne proizvode uzimajte tabletu enzima laktaze
Ako osjećate nelagodu nakon konzumiranja mliječnih proizvoda, razmislite o uzimanju tablete enzima laktaze uz njih i pratite kako se osjećate. Te tablete možete nabaviti u ljekarnama, pa čak i u trgovinama prehrambenih proizvoda, a za njih vam nije potreban recept.
Ta tableta samo pomaže razgradnji laktoze u želucu i može donijeti veliku promjenu.
Pokušajte uzimati tablete nekoliko tjedana i provjerite osjećate li se bolje, ili jednostavno normalno, nakon konzumiranja mliječnih proizvoda. Ako da, pronašli ste rješenje za trenutke kada jednostavno morate pojesti komad ukusne torte od sira ili kuglicu sladoleda.
DNK test: ometaju li vaši geni proizvodnju laktaze?
Najprije trebate znati da DNK test nije klinički test koji bi konačno dokazao da imate intoleranciju na laktozu.
Međutim, neki su ljudi genetski skloniji intoleranciji na laktozu od drugih.
Proizvodnja laktaze ovisi o vašem genu LCT, koji se nalazi na 2. kromosomu. Gen LCT sadržava upute za stvaranje enzima laktaze. Ljudi s normalno funkcionalnim genom LCT proizvode laktazu i mogu probaviti mliječne proizvode bez neugodnih simptoma.
Međutim, neke genetske varijante mogu uzrokovati da gen LCT blago, umjereno ili izrazito smanji proizvodnju laktaze, što dovodi do manjka laktaze u crijevima. Razlog odsutnosti enzima laktaze često je gen MCM6, koji zapravo nije funkcionalno povezan s metabolizmom laktoze, ali regulira aktivnost gena LCT.
Ako imate nepovoljne kopije gena MCM6, konzumiranje mliječnih proizvoda može dovesti do simptoma intolerancije na laktozu.
Dakle, ako DNK test može prilično precizno predvidjeti koliko enzima laktaze proizvodite, zašto ne dokazuje imate li intoleranciju na laktozu ili je nemate?
Zato što razlikujemo primarnu i sekundarnu intoleranciju na laktozu.
Primarna intolerancija na laktozu najčešći je uzrok intolerancije na laktozu u svijetu i pogađa do 75 % ljudi. Većina ljudi s primarnom intolerancijom na laktozu ima genetsku predispoziciju za znatno smanjenu proizvodnju laktaze, koja se starenjem dodatno smanjuje.
Genetski rezultat može ukazati na primarnu intoleranciju na laktozu.
No kao što sada znate, intolerancija se može razviti iz različitih razloga, primjerice zbog oštećenja tankog crijeva uzrokovanog infekcijom, celijakijom, upalnom bolesti crijeva ili drugim bolestima. To je sekundarna intolerancija na laktozu.
Postoje i drugi uzroci intolerancije na laktozu. Poznajemo razvojnu intoleranciju na laktozu, koja se može javiti kod nedonoščadi i obično se poboljša u kratkom razdoblju. Druga je vrsta kongenitalna intolerancija na laktozu, iznimno rijedak genetski poremećaj kod kojeg se od rođenja proizvodi vrlo malo laktaze ili se ona uopće ne proizvodi.
Nekoliko je istraživanja pokazalo da se rezultati genetskog testa izvrsno podudaraju s rezultatima vodikova izdisajnog testa, o kojem ćemo uskoro više govoriti, a koji se često koristi u laboratorijima za testiranje intolerancije na laktozu. Navedena ukupna podudarnost između genetskog testa i vodikova testa bila je veća od 90 %.
Iako genetski test ne može konačno utvrditi imate li intoleranciju na laktozu, prilično precizno predviđa koliko enzima laktaze proizvodite, što je povezano s primarnom intolerancijom na laktozu.
No najveća prednost DNK testa jest to što obično ne analizira samo proizvodnju laktaze nego i druge gene koji utječu na vaš metabolizam. Pogledajte što sve možete saznati uz DNK test MyLifestyle ovdje.
Klinička metoda br. 1: vodikov izdisajni test
Ovo je najčešći od triju kliničkih testova za koje trebate posjetiti liječnika. Postupak je sljedeći:
- Nakon posta pušete u uređaj nalik balonu koji mjeri količinu vodika u vašem dahu. Time se utvrđuje početna razina vodika.
- Popijete otopinu koja sadržava laktozu, obično samo vodu i laktozu.
- Tijekom 2 do 3 sata u pravilnim razmacima, obično svakih 15 minuta, pušete u uređaj nalik balonu. Liječnik mjeri koliko vodika izdišete.
- Ako rezultat testa pokaže porast vodika za više od 12 dijelova na milijun u odnosu na početno mjerenje natašte, to upućuje na intoleranciju na laktozu.
Obično izdišemo vrlo malo vodika. Povećana količina vodika u dahu jasan je znak da vaše tijelo ne razgrađuje i ne probavlja laktozu pravilno.
Klinička metoda br. 2: test tolerancije na laktozu
Za ovaj test liječnik uzima uzorak krvi natašte kako bi utvrdio koliko se glukoze normalno nalazi u vašoj krvi.
Zatim ćete popiti tekućinu s velikom količinom laktoze. Nakon dva sata liječnik će ponovno napraviti krvnu pretragu kako bi provjerio razinu glukoze u krvi nakon konzumiranja laktoze.
Kada tijelo normalno probavlja laktozu, razgrađuje je u jednostavniji šećer – glukozu. Zato bi razina glukoze trebala porasti.
Ako razina glukoze ne poraste ili poraste za manje od 1,11 mmol/L unutar dva sata od ispijanja tekućine s laktozom, vaše tijelo ne probavlja laktozu pravilno i imate intoleranciju na laktozu.
Klinička metoda br. 3: test kiselosti stolice
Ovo je najrjeđi test među trima kliničkim metodama i obično se provodi kod dojenčadi ili male djece jer za njih ostali testovi nisu prikladni.
I ovdje će dojenče ili dijete morati popiti tekućinu koja sadržava laktozu. Nakon određenog vremena liječnik će uzeti uzorak stolice.
Stolica obično nije kisela. No ako tijelo ne može razgraditi laktozu, ona će fermentirati u crijevima i stvarati mliječnu kiselinu, koja se može otkriti u stolici. To znači da dijete ima intoleranciju na laktozu.
Kako liječiti intoleranciju na laktozu?
Iako za intoleranciju na laktozu još nema lijeka, simptome svakako možete kontrolirati prilagodbom prehrane.
Vrlo je vjerojatno da podnosite određenu količinu laktoze. Većina osoba s intolerancijom na laktozu može bez poteškoća konzumirati 8–10 g laktoze dnevno, neke čak i 50 g, ali izrazito osjetljive osobe moraju unos ograničiti na najviše 1 g dnevno. Promatrajte svoju reakciju na unesenu laktozu neko vrijeme i utvrdite koliko je podnosite.
Kako biste smanjili količinu laktoze u prehrani, trebali biste ograničiti količinu mlijeka i drugih mliječnih proizvoda ili ih zamijeniti alternativama bez laktoze. Ako podnosite nešto laktoze i želite konzumirati malu količinu mliječnih proizvoda, najbolje je to činiti u malim porcijama uz redovite obroke.
Ako ste izrazito osjetljivi na laktozu, obratite pozornost na deklaracije na prerađenom mesu, margarinu, kruhu, žitaricama, instant juhama i umacima, mješavinama za kolače i keksima jer laktoza može biti prisutna i u nemliječnim namirnicama.
Uz mliječne proizvode koje konzumirate možete i uzeti tabletu enzima laktaze kako biste tijelu pomogli razgraditi laktozu.
Istraživanja su pokazala da neki probiotički jogurti mogu ublažiti simptome intolerancije na laktozu promjenom metaboličke aktivnosti mikrobiote u debelom crijevu.
Osim smanjenog sadržaja laktoze, bakterije koje sadržavaju povoljno utječu na ravnotežu crijevne flore, što može ublažiti intoleranciju na laktozu. Te bakterije mogu čak proizvoditi vlastiti enzim laktazu, a konzumiranje laktoze iz mliječnih proizvoda može potaknuti njihov rast u debelom crijevu.
S vremenom ti učinci mogu dovesti do veće količine laktaze u crijevima, bolje probave laktoze i naposljetku nestanka simptoma intolerancije.
Jedna od glavnih briga osoba s intolerancijom na laktozu jest osigurati da unose dovoljno kalcija jer su mliječni proizvodi često njegov glavni izvor. Kalcij je osobito važan za djecu, tinejdžere, trudnice i žene nakon menopauze. Srećom, mnoge nemliječne namirnice sadržavaju kalcij, primjerice:
- brokula, bamija, kelj, raštika i listovi repe,
- riba konzervirana s kostima, poput sardina i lososa,
- proizvodi obogaćeni kalcijem,
- bademi.
To je to. Sada točno znate što je intolerancija na laktozu, zašto nastaje, kako možete provjeriti imate li je i što možete učiniti. Nadamo se da ćete otkriti da zapravo nemate intoleranciju na laktozu, a u tom vas slučaju potičemo da to proslavite velikim tanjurom sireva.
Ako vam se ovaj članak svidio i želite primati još savjeta povezanih s dobrobiti i genetikom, prijavite se na naš bilten u nastavku!
